mama radi, a tata dadilja. e pa kad tata dadilja, dadilja tako da dite odmah usmjerava ka pravom putu....i tako smo se danas vozikali u nasi pilama
svladali smo i onaj cudni stap izmedu sjedala
i dogovorili se da boja ostaje onakva kakva je sad
redovito podmazivanje
tu cu ja spavat
zar nije steta ovaku ljepotu upropastit pjeskarenjem i lakiranjem
stakla u pripravnosti
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
1 comment:
pa covjece vec je djecak...sjecam se kad si stavljao prve slike...
nek je ziv i zdrav...
Post a Comment